Operacija Crno

Za završnu fazu operacije Švarc vidi Bitka na Sutjesci
Operacija Schwarz
Segment Drugog svijetskog rata

Isticanje nemačke, italijanske i bugarske zastave na Durmitoru, juna 1943.godine.
Datum 15. svibanj-16. lipanj 1943.
Lokacija šira oblast Sutjeske i Durmitora
(Hercegovina, Crna Gora, Sandžak)
Ishod nemačka ofanziva zaustavljena
Teritorijalne
promjene
partizani prešli u istočnu Bosnu i zapadnu Srbiju
Sukobljene strane
 Treći Reich
 Italija
Bugarska Bugarska
 NDH
NOVJ
Četnici (pohapšeni bez otpora)
Komandanti i vođe
Njemačka Alexander Löhr
Njemačka Rudolf Lüters
Josip Broz Tito
Sava Kovačević
Koča Popović
Peko Dapčević
Snage
127,000 vojnika
300+ zrakoplova
22,000 vojnika
Žrtve i gubici
oko 5.300 izbačenih iz stroja (2.768 Nemaca,[1] 411 vojnika NDH[1] i preko 2.000 Italijana) 7.543 partizana[2]

0[3] do 15[4] četnika

stanovništvo ubijano od strane neprijatelja, preko 500 streljanih u masakru u Pivskoj Župi.

Operacija Crno (njemački: Fall Schwarz), poznata kao peta neprijateljska ofenziva, je bila udružena osovinska operacija sa ciljem razoružanja četnika i uništenja partizana na teritoriji okupirane Jugoslavije, tokom Drugog svjetskog rata, od 15. svibnja do 16. lipnja 1943. godine.

Najpoznatija bitka pete neprijateljske ofanzive je Bitka na Sutjesci, kojom su partizani izvršili proboj iz njemačkog obruča juna 1943. godine, u blizini rijeke Sutjeske u jugoistočnoj Bosni.

Nijemci su imali za cilj razbiti grupe otpora i čvrsto posesti jadransko zaleđe, usled nastupanja Saveznika u Sredozemlju. Sile Osovine su pod Njemačkim zapovjedništvom okupile oko 127,000 vojnika i oklopnih vozila, uključujući Njemačke, Talijanske, Endehazijske, Bugarske i neke četničke jedinice, te preko 300 zrakoplova, protiv 18,000 vojnika Jugoslavenske Narodnooslobodilačke vojske.

Na samom početku operacije, Nemci su razoružali do tada lojalne četnike. Prema nemačkom izveštaju, pri zarobljavanju 3200 četnika nije bilo mrtvih.[3] Pošto je otpor četnika prilikom masovnog hapšenja izostao, borbe su počele 15. maja, koncentričnim nastupanjem nemačkih snaga protiv partizana na prostoru Sandžaka i severne Crne Gore. Snage osovine su uspele da opkole Glavnu operativnu grupu Vrhovnog štaba NOVJ na teškom planinskom području Durmitora. Time su snagama NOVJ nametnuli dugotrajne iscrpljujuće borbe, suprotne taktici partizanskog ratovanja i, s obzirom na odnos snaga u ljudstvu i tehnici, krajnje nepovoljne po NOVJ. Partizanske snage našle su se zatvorene na malom prostoru neprekidno tučene artiljerijskim i vazduhoplovnim snagama, trpeći ogromne gubitke, bez izvora hrane. 9. lipnja su Njemci umalo uspjeli likvidirati partizanskog komandanta Tita kad je od eksplozije ranjen u ruku.

10. juna, u ranim jutarnjim satima, Prva proleterska udarna brigada je razbila njemačku borbenu grupu Höhne i probila neprijateljski obruč na Sutjesci. Partizanske bolnice su ostale okružene - poubijani su bez milosti, ranjenici i liječničko osoblje. Ukupno je stradalo oko 7,500 partizana, više od trećine vojnika koji su ušli u borbe. I pored gladi, teških gubitaka, ekstremnih fizičkih napora i neprekidnih borbi snage NOVJ zadržale su visok moral, disciplinu i borbenost, što im je priznao i neprijatelj.[5] Njemački glavnokomandujući general Rudolf Lüters je u svom izvješću opisao "komunističke pobunjenike" kao "dobro organizirane, vješto vođene i s borbenim moralom koji izaziva čuđenje".

Borbe su završene 15. juna 1943. godine probojem glavnine snaga NOVJ u Bosnu. Odmah po proboju iz obruča NOVJ je prešla u protuofenzivu u istočnoj Bosni, čisteći utvrde Sila osovine u Vlasenici, Srebrenici, Olovu, Kladanju i Zvorniku tokom slijedećih 20 dana.

Operacija Schwarz je bila nesumnjivo, i po obimu i po broju poginulih vojnika, najveća do tada preduzeta operacija na prostoru Jugoslavije. Uslijedila je odmah nakon Operacije Weiss, koja nije uspijela ostvariti isti cilj: uništi glavninu partizanskih snaga. Vezane operacije „Belo“ i „Crno“ predstavljaju prelaz između gonjenja gerilskih grupa, što je bio preovlađujući oblik dejstava 1941. i 1942, i otvorenog manevarskog rata, koji je nastupio dolaskom Druge oklopne armije na teritoriju Jugoslavije avgusta 1943. godine.

Neuspeh pete ofenzive bio je prekretnica za Jugoslaviju u Drugom svjetskom ratu. U SFRJ, Sutjeska je postala simbol izuzetnog požrtvovanja, hrabrosti i moralne čvrstine u najtežim iskušenjima.

  1. 1,0 1,1 Izveštaj komandanta nemačkih trupa u NDH od 20. juna 1943, Zbornik NOR-a, tom XII (nemački dokumenti), knjiga 3, dokument 94
  2. Viktor Kučan: BORCI SUTJESKE, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1996, Prozivka boraca sa Sutjeske
  3. 3,0 3,1 Izveštaj Obaveštajnog odseka 1. brdske divizije od 15. juna 1943, Zbornik NOR-a, II / 9, Prilozi, dokument 13, strana 464
  4. Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu Živković
  5. Izveštaj komandanta 118. lovačke divizije od 16. juna 1943. o toku borbi sa snagama NOVJ, obostranim gubicima i iskustvima za vreme operacije „Švarc“, Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u, tom XII - nemački dokumenti, knjiga 2 (1943), Vojnoistorijski institut, Beograd 1978, dokument 92

Developed by StudentB